Repanic Braun AHAS 4hrv
Mirjana REPANIĆ BRAUN
Prilog opusu slikara Hansa Georga Geigerfelda i njegove radionice
Dosadašnja istraživanja opusa slovenskoga slikara Hansa Georga Geigerfelda i njegove radionice na području Hrvatske pokazala su da je taj angažman bio znatan, te da slikarev opus sačuvan u Hrvatskoj sačinjava značajan segment slikarstva 17. stoljeća u heterogenoj i još uvijek nedovoljno istraženoj baroknoj likovnoj panorami sjeverozapadne Hrvatske. Između 1659. i 1681. godine, kada Geigerfeld umire ne dovršivši posljednju narudžbu za zagrebačke isusovce, izradu slika za oltar Sv. Ignacija Loyole u crkvi gornjogradskoj isusovačkoj Sv. Katarine, slikarska i pozlatarska radionica razvija kontinuiranu i osobito plodnu suradnju s jezuitima i franjevcima. Rezultat te suradnje su do danas sačuvane oltarne pale u crkvi Sv. Katarine i slike u franjevačkom samostanu i crkvi Navještenja Marijina u Klanjcu. Oltarna pala Sv. Mihovila na glavnome oltaru istoimene grobljanske kapele u Vugrovcu koja je, kao i oltar na kojem se nalazi, nastala zaslugom zagrebačkog lektora i kanonika Pavla Koosa te votivna slika župnika Kobbea Mučeništvo sv. Sebastijana u zbirci Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU u Zagrebu, dokaz su Geigerfeldove djelatnosti izvan crkvenih redova.
Tome opusu pridružuju se slike Rođenja Kristova i Obrezivanja na vanjskim dijelovima krila rezbarenoga neogotičkoga oltara u sakristiji prvostolne crkve u Zagrebu. Tamo su dospjele u 19. stoljeću kada je po nacrtu Hermana Bollea napravljen okvir unutar kojega je središnje mjesto pripalo slici Raspeća na Golgoti, dok su postrance smješteni prizori Nošenja križa i Uskrsnuća. Ipak, unatoč brojnim i uočljivim naknadnim retušima i sloju patine koja uvelike mijenja izvornu kvalitetu kolorita, oba rada rječito ukazuju na to da njihovo podrijetlo treba tražiti u Geigerfeldovoj slikarskoj radionici.
Premda u manjemu formatu, tipološke, morfološke i oblikovne podudarnosti s repertoarom slikareva rječnika nametljive su. Nije moguće dovesti u pitanje podrijetlo draperija rastočenih dubokim sjenama nabora, grafizam pojedinosti ni glatke taktilne forme lica i obnaženih dijelova tijela. Iako zgusnute u dominantno toploj paleti, neupitne su također i kromatske vrijednosti pa te slike sa sigurnošću možemo pripisati Geigerfeldovu kistu. Obje kompozicije zasigurno su prilagođeni citati grafičkih predložaka. Skromne dimenzije formata i Geigerfeldov poslovično antiklasični odnos prema njihovoj ispuni, odredili su specifične isječke izvornika.
Pripisivanje klanječkih slika s prikazima Leonarda, Sv. Lucije i Sv. Antuna Padovanskog Hansu Georgu Geigerfeldu i njegovoj radionici nije moguće potkrijepiti arhivskim izvorima jer je veliki dio arhivske građe franjevačkog samostana u Klanjcu izgorio u požaru 1716. godine. Ta djela međutim svojim prepoznatljivim i karakterističnim formalno-stilskim obilježjima nedvojbeno ukazuju da je i njihovo ishodište u manirističko-baroknom izrazu slovenskoga majstora i njegovih pomoćnika. Prva i najkvalitetnija Geigerfeldova slika izrađena za crkvu Marijina Navještenja u Klanjcu je oltarna pala s prikazom Sv. Antuna Padovanskog s Isusom, koju je za tada novi oltar u kapeli Sv. Antuna dao naslikati župan Emerik Erdödy 1664. godine, kada je po odobrenju pape Aleksandra VII osnovao Bratovštinu Sv. Antuna Padovanskog.
Slika koja dijeli zajedničke osobine s formalnim i morfološkim obilježjima radova nastalih u Geigerfeldovoj radionici, posebice s istim elementima na oltarnoj pali Sv. Apolonije na lijevome bočnom oltaru u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu i prikaza Sv. Valentina na klanječkoj votivnoj slici iz 1675. godine, je oltarna slika Sv. Klare na istoimenom oltaru u desnoj pobočnoj kapeli franjevačke crkve Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu. Oltar posvećen sv. Klari nalazio se u toj kapeli od vremena izgradnje crkve, 1657. godine. Izgorio je u požaru koji je 1665. godine uništio sav crkveni inventar ranijeg XVII. stoljeća. Popunjavanje crkve novim namještajem započelo je nakon gotovo dvadesetogodišnje obnove građevine.
Većinu svojih slika izradio je slovenski slikar prema grafičkim predlošcima - Sv. Obitelj iz Goriča vasi pri Ribnici naslikao je po grafici Jana Sadelera Odmor pri bijegu u Egipat s kraja 16. stoljeća uz koju se istovjetnom impistacijom Marijina lika vezuje i grafika Lodovica Carraccija Bogorodica doji Isusa iz 1592. godine; kao predložak oltarnoj pali s prikazom sv. Mihovila arkanđela poslužila je Geigerfeldu jedna od inačica grafičkoga prikaza skulpture sv. Mihovila u borbi s Luciferom, rad kipara Huberta Gerharda iz 1588. godine načinjena za pročelje jezuitske crkve Sv. Mihovila u Münchenu. Po prvom grafičkom prikazu Petera Candida (Dresden), bakrorez je između 1588. i 1597. godine izradio Lucas Kilian (Dresden). Položaj Sv. Sebastijana i anđela koji mu donosi lovorov vijenac i palminu granu mučeništva na votivnoj slici s prikazom Mučeništva sv. Sebastijana, koju je 1679. godine dao načiniti brdovečki župnik Ioannis Kobbe, doslovno citiraju položaje istih likova s grafike Jacoba Mathama (Haarlem 1571-1631). Kompozicija oltarne pale s prikazom sv. Barbare u crkvi Sv. Katarine u Zagrebu oslanja se u svojem središnjem dijelu na predložak blizak prikazu iste svetice u interpretaciji venecijanskog slikara Palme Starijeg (Venezia, S. M. Formosa), a sv. Apolonija na istoimenoj slici i u istoj crkvi inačica je lika sv. Barabare na slici Trijumf svetih mućenica slikara Giovanni Battiste Fiammerija (1544-nakon 1617).