Abaffy AHAS 6hrv

Mirna ABAFFY
 
Mezzotinte Hermanna Hendricka Quitera u Valvasorovoj grafičkoj zbirci Nadbiskupije zagrebačke
 
U ovom radu predstavljene su mezzotinte iz Valvasorove zbirke Nadbiskupije zagrebačke nedovoljno istraženog gravera mezzotinti Hermanna Hendricka Quitera (Ostfriesland, 1628 – Kassel, 1708) slikara, grafičara, arhitekta, kemičara (proizvodio je boje) i izdavača. Biografski podaci o njemu su šturi i nedovoljno precizni. Poznato je da je putovao u Nizozemsku, Englesku, Francusku i Italiju. U Italiji, odnosno Rimu učio je slikarstvo kod Carla Marattija. Od sedamdesetih godina pa sve do smrti živio je i radio uglavnom u Njemačkoj (Hamburg, Gottorp, Köln, Kassel). Pripada skupini prvih malobrojnih grafičara mezzotinti koji su se od početka ograničili gotovo isključivo na predočavanje slikanih portreta u novoj grafičkoj tehnici. Quiterova graverska vještina vidljiva je u finim nijansama polutonova na odjeći portretiranih. Isto tako nije samo doslovce prenosio sliku u mezzotintu već je prilagodio slikarske predloške novoj netom otkrivenoj polutonskoj grafičkoj tehnici. Naime pozadine su primjerice u odnosu na Lelyeve predloške sumarno prikazane bez detalja, čime je Quiter bogatstvo Lelyeve slikarske palete zamijenio usredotočavanjem pozornosti na sam portretirani lik. Osobito su značajne njegove mezzotinte koje su otisnute na plavkasto sivom papiru, na kojima nema jakih kontrasta svijetlih i tamnih ploha, već više dolaze do izražaja meki prijelazi polutonova. Quiter je zajedno s ostalim onodobnim graverima mezzotinte sudjelovao u daljnjem razvitku tehnike, ali i otpočetka formiranom stavu da je glavna svrha mezzotinte prikazivanje portreta, koji su mahom preuzeti sa slikanih predložaka.
 
U zbirci je sačuvano dvanaest njegovih mezzotinti, odnosno jedanaest niezzotinti s različitim prikazima i jedna mezzotinta, koja nije duplikat jedne od ovih jedanaest, već II. stanje ploče. Značajno je da neke od njih nisu uopće navedene u literaturi, a neosporno su Quiterove, tako da se s njima broj poznatih mezzotinti povećava. Do sada je najdetaljniji popis njegovih mezzotinti naveden u Hollsteinu. U Hollsteinovom izdanju popisano je 60 mezzotinti i dvije prema njemu sporne mezzotinte koje nisu uključene u ovih 60, tako da su ukupno navedene 62 mezzotinte, osim toga za neke mezzotinte ne navodi nijedan poznati primjerak. Od tog broja, 40 mezzotinti, koje prikazuju sudionike mirovne konferencije u Nijmegenu 1678. godine, izdao je Quiter kao zasebno izdanje pod nazivom: Icones legatorum qui exapud dictum Quiterum, u Nijmegenu 1679. godine. Ovi portreti nastali su na temelju njegovih vlastitih slika. Od ostalih mezzotinti, samo četiri su religiozne tematike, dvije su alegorijski prikazi, a ostale su portreti. Ovu drugu skupinu portreta radio je uglavnom prema slikama Petera Lelya.
 
Od dvanaest mezzotinti koje se nalaze u Valvasorovoj grafičkoj zbirci tri uopće nisu do sada zabilježene u literaturi, a dvije prema Hollsteinu sporne mezzotinte također se nalaze u zbirci, tako da se pouzdano mogu uvrstiti u popis njegovih radova Prema tome do sada je ukupno poznato 65 mezzotinti ovoga autora. Čini nam se da bi ukupan broj Quiterovih mezzotinti mogao biti i veći da se provede temeljito znanstveno istraživanje o tom nedovoljno istraženom graveru mezzotinti.